Stojim na prozoru svoje dnevne sobe. Slušam... Zvučaću kriptično, ali ima neko ko zna šta..... Ruke obgrlile jedna drugu blago. Linije brda se preklapaju, ne vide se kuće, tek im se pokoje svetlo nazire..... Na nebu se bore mrak i svetlost koju iza brda isijavaju skrivene zgrade. Neki se oblaci preganjaju. Tiho je. Sem u mojoj sobi. Ovde se višeglasje obmotava oko mene. A ne sputava.
Širok je svet. Veliki. Neki ljudi se negde vole. Neki su srećni. Neki prosto zadovoljni. Ja sam... Ne znam šta od ovoga više.
Širok je svet.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
10 comments:
meni mali swet.nemam ni gde da se okrenem.kako krenem u shirinu naletim na grom
onda moraš sam da ga širiš
shirokim dushama i kosmos je preuzak.
tako je , Sunny boy.....
imaš koop koncert na kalemegdanu 1-og juna.
i bebel gilberto 9-og, ako voliš.
ET, hvala! Za KOOP sam saznala slucajno, na netu sam naletela na vest, i vec skupljam ekipu:), a 9. imam neka druga posla, nazalost...
i šapni mi gde da te nađem....
ma tu neđe u masi :)
ne moš omašiti
e jebemliga sve cu propustiti...
smrc...
Post a Comment