Friday, January 26, 2007

Median

Moj dragi matrix prijatelj je pokrenuo temu koja me je podstakla na razmišljanje. Mediokriteti, "zlatni" prosek, sredina, median.
Da li sam dovoljno izašla iz tog proseka? Šta meni uopšte znači reč "mediokritet"?

Nedvojbeno sam posebna, ispaljujem kao iz topa. A zašto? Zato što razmišljam i borim se.
Zašto su neki ljudi mediokriteti? Zato što ne uključuju svoj mozak, već koriste nametnute šablone i automatski odgovaraju na potsticaje kao da su uslovljeni.

Gledano spolja, ne izgledam drastično drugačije: udata, imam dete, posao, živim u kući u predgrađu, pomažemo i jednim i drugim roditeljima, "žrtvama tranzicije", imam bar 8-10 kilograma više nego što bih želela, imam povremene napade nervoze... ličim, jel'da? Ali nije isto...

Znam neke ušančene, čiji brakovi ili veze samo blago podsećaju na život. Zajedno su, a kao da žive u paralelnim svetovima. Kresnu se tu i tamo, radi reda. Mesecima se ne dotaknu! Ne izlaze zajedno nikada. U stvari, ne izlaze uopšte ni odvojeno. Idu na rođendane i slave. Ako baš moraju... Ako imaju decu, koriste ih kao izgovor za nemanje vremena. TO je median koga se ja užasavam. Previše ih je. I svi su mi takvi odavno manje dragi nego nekada.

Ja svoj život bojim, oslikavam emocijama, ljudima, ne predajem ga na milost i nemilost dosadi. Kad nam je dosadno, mi uzmemo dete za ruku i zapalimo negde. Skačemo po parku. Brčkamo prste na Adi i bacamo kamenčiće. Idemo svi zajedno na taljatele u Tragu, ili kod Lokija na leskovačku. Pevamo uglas "Hold the line" iako ni jedno od nas troje nije ni prošlo pored sluha. Dogovaramo se šta će ko od nas da radi kad dobijemo bebu. I koliko ćemo da je golicamo, i ljubimo...

Ili damo dete babama i dedama za vikend i provodimo ga goli i zadihani, i tako opušteni...
I igramo se.
I idemo sa prijateljima koji još nisu podlegli proseku na pet dana u inostranstvo da upoznamo slične takve lude kao što smo mi.

Opasan je taj prosek. I treba ga se plašiti, i treba se boriti. Ne preti nam "opasnost" da će svi postati posebni. Sila entropije je jaka. Ali ne može baš sve nas da pobedi.
I kroz matrix se borimo protiv entropije.

4 comments:

Anonymous said...

Usablonjenost, ukalupljenost, prepustanje...da, to je to, valjda. Jebiga. Sve je u glavi. Mislim, znam da nije neka natprosecna istina, al je istina.

Videh neko vece dvoje u Lokiju kupise natprosecne kolicine toga. Mislim, nisam mogao da ih ne cujem jer su stvarno natprosecne količine. Razmisljao sam i da li ce da plate cekom na tri rate. Medjutim, ne. Pokupise te kese i izadjose u mrak.

Bas sam pomislio kako su srecni.

organizam said...

Hej, zabava je bitna, emocije su bitne, pevanje je bitno... drugi ljudi, medijapani, nisu.

Emanuelle said...

medijapani:))))

Anonymous said...

Mediokritet je pojam koji opisuje sklonost nekih ljudi da bez razmisljanja prihvataju trendove koje diktiraju mediji (npr. u pogledu muzike, mode, ponasanja, etc.) U svakom slucaju savremni naziv za sledbenike kitcha...

Mislim da ne postoji sire znacenje ovog pojma (ukljucujuci i tvoja razmisljanja u uvodnom tekstu).