Thursday, February 22, 2007

...

Misliš da ćeš mi nedostajati? Da ću drhtati u mraku i misliti o tvom disanju, tu, kraj mene?
Da ću stajati na prozoru u tri ujutru i gledati ono drvo na brdu i pokušavati da pogledom dobacim do tebe? Da ću sedeti kraj njenog kreveta i gledati kako se vrti u snu? Da ću joj svakog jutra, kad krenemo u vrtić, pričati koliko je još dana ostalo do tvog povratka?

Sasvim si u pravu, mili, nežni moj. I ljubiću svaki tvoj san kad zaluta do naše postelje izdaleka.

Raznežena žena, svašta.....

6 comments:

Anonymous said...

prava drama :) (sa dva preokreta i jednom dramskom pauzom :)

Sophia said...

Gde bas sad da ode? :)

Sheyn said...

ček. otišao na par dana, pa šta. Treba iscoolirati.

Lepo je to na par dana biti sam sa sobom.

Emanuelle said...

Jeste lepo biti sam par dana, ali nisam navikla, poslednji put smo bili razdvojeni dve nedelje pre 8 godina! Nije to tako strašno, ali imam pravo da mi nedostaje:)

Anonymous said...

Nek ide malo. Dobro je to. I zdravo. Za oboje. Troje.

Emanuelle said...

zdravo, jašta. evo, ode, a ja ne kukam:)