Misliš da ćeš mi nedostajati? Da ću drhtati u mraku i misliti o tvom disanju, tu, kraj mene?
Da ću stajati na prozoru u tri ujutru i gledati ono drvo na brdu i pokušavati da pogledom dobacim do tebe? Da ću sedeti kraj njenog kreveta i gledati kako se vrti u snu? Da ću joj svakog jutra, kad krenemo u vrtić, pričati koliko je još dana ostalo do tvog povratka?
Sasvim si u pravu, mili, nežni moj. I ljubiću svaki tvoj san kad zaluta do naše postelje izdaleka.
Raznežena žena, svašta.....
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
6 comments:
prava drama :) (sa dva preokreta i jednom dramskom pauzom :)
Gde bas sad da ode? :)
ček. otišao na par dana, pa šta. Treba iscoolirati.
Lepo je to na par dana biti sam sa sobom.
Jeste lepo biti sam par dana, ali nisam navikla, poslednji put smo bili razdvojeni dve nedelje pre 8 godina! Nije to tako strašno, ali imam pravo da mi nedostaje:)
Nek ide malo. Dobro je to. I zdravo. Za oboje. Troje.
zdravo, jašta. evo, ode, a ja ne kukam:)
Post a Comment