Thursday, June 21, 2007

negde nigde

Našla sam se u situaciji potpuno za mene neuobičajenoj, nikada do sada doživljenoj. Snalazim se, ali mi se ne sviđa.

Na pokretnoj traci svakog dana - ustajanje, vrtić, posao, vrtić, pokušaj odmora, akcije zabavljanja sebe i deteta, spavanje. U međuvremenu još i rešavanje administrativnih problema, kupovina, i kuvanje, ako baš mora.
Konstantno blokirani Beograd. Prva, druga, pa čekanje. Pa opet semafor. Pa opet prva, druga. Treća ako imaš sreće... A ventilator na klimi ne radi. Te se "hladim" uglavnom oblivena znojem. I pokušavam da dišem.

Pokušaj prenošenja emocija telefonom i emailom.
Iščekivanje.

Grč u želucu koji traje već nedeljama.
Umesto da jedem hranu, jedem sebe. Polako se iznutra grickam.

Malo moje me jedino drži normalnom. Njene pametne reči, medeni osmesi, strpljenje. Mora da sam stvarno dobra, kada sam zaslužila ovog anđela od deteta....

Majka, žena, ćerka, unuka, prijateljica, bratanica, kupac, vozač, koleginica, komšinica, ovlašćeni potpisnik, poreski obveznik, neispavana, izludela, užasno umorna i nervozna žena. Blogerka. Verovatno sam nešto zaboravila.

7 comments:

Sophia said...

Been there done that. Hvala bogu da je u past tensu i samo mogu da ti kazem da i to prodje. Drzim ti fige da prodje sto pre.

Emanuelle said...

...i ja se tome nadam.....

Anonymous said...

Verovatno jesi, al sad opet ispočetka. Jbg, Em, taka tura. Glava gore, dupe uza zid :)

Anonymous said...

znam kako je. protekle dve nedelje isto takve. ali sve prodje. da sto pre prodje :), a do tada probaj da se sto manje jedes iznutra, otrovno je. govorim iz iskustva, ali nikako i da se opametim :)

Anonymous said...

Reče li Vila?

Anonymous said...

Jel vidiš šta ti kaže rodrigo :))

Anonymous said...

Polako..