Našla sam se u situaciji potpuno za mene neuobičajenoj, nikada do sada doživljenoj. Snalazim se, ali mi se ne sviđa.
Na pokretnoj traci svakog dana - ustajanje, vrtić, posao, vrtić, pokušaj odmora, akcije zabavljanja sebe i deteta, spavanje. U međuvremenu još i rešavanje administrativnih problema, kupovina, i kuvanje, ako baš mora.
Konstantno blokirani Beograd. Prva, druga, pa čekanje. Pa opet semafor. Pa opet prva, druga. Treća ako imaš sreće... A ventilator na klimi ne radi. Te se "hladim" uglavnom oblivena znojem. I pokušavam da dišem.
Pokušaj prenošenja emocija telefonom i emailom.
Iščekivanje.
Grč u želucu koji traje već nedeljama.
Umesto da jedem hranu, jedem sebe. Polako se iznutra grickam.
Malo moje me jedino drži normalnom. Njene pametne reči, medeni osmesi, strpljenje. Mora da sam stvarno dobra, kada sam zaslužila ovog anđela od deteta....
Majka, žena, ćerka, unuka, prijateljica, bratanica, kupac, vozač, koleginica, komšinica, ovlašćeni potpisnik, poreski obveznik, neispavana, izludela, užasno umorna i nervozna žena. Blogerka. Verovatno sam nešto zaboravila.
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
7 comments:
Been there done that. Hvala bogu da je u past tensu i samo mogu da ti kazem da i to prodje. Drzim ti fige da prodje sto pre.
...i ja se tome nadam.....
Verovatno jesi, al sad opet ispočetka. Jbg, Em, taka tura. Glava gore, dupe uza zid :)
znam kako je. protekle dve nedelje isto takve. ali sve prodje. da sto pre prodje :), a do tada probaj da se sto manje jedes iznutra, otrovno je. govorim iz iskustva, ali nikako i da se opametim :)
Reče li Vila?
Jel vidiš šta ti kaže rodrigo :))
Polako..
Post a Comment