Da li će jedan mali čovek
poželeti da kroz mene ugleda svet
Da mu poklonim srce, neku misao
i poneku reč
Želim da budem kolevka jednog života
Saturday, March 24, 2007
Monday, March 12, 2007
do poslednje kapi
Upiću te
da mi nikad više ne nedostaješ
i tu kap znoja
i taj pogled na mojim grudima
i ruku na dnu leđa, i niže
i taj stisak
Upiću te
do poslednje kapi koju mi daješ
i prste dok tonu u vrelinu
i zube i jezik
Jezikom ću te celog upiti, i kožom i kosom
Ostani tu
u meni
zarobiću te nogama, željom, prstima
Znam da znaš
znaš da znam
da mi nikad više ne nedostaješ
i tu kap znoja
i taj pogled na mojim grudima
i ruku na dnu leđa, i niže
i taj stisak
Upiću te
do poslednje kapi koju mi daješ
i prste dok tonu u vrelinu
i zube i jezik
Jezikom ću te celog upiti, i kožom i kosom
Ostani tu
u meni
zarobiću te nogama, željom, prstima
Znam da znaš
znaš da znam
Sunday, March 11, 2007
How far can we go?
U ova šašava vremena čitajte Dena Simonsa. Njegov SF opus. Hiperion, Pad Hiperiona, Endiminion, Uspon Endimiona. Ilion, Olimp. Ovim redom.
Umesto teških reči i malih ljudi, neka se u vašem umu nađu kosmološka pitanja, bavite se dalekom budućnošću, velikim ljudima. Nije science fiction samo za klince i nerdove. Posebno Simons. Razmišljaćete. Neće vam biti jasno koliko smo to daleko zaglibili u neka pitanja, a koliko smo se malo bavili suštinom svog postojanja. Sudbina čovečanstva nije nimalo nebitno bitanje; imate li vi ideju šta nas čeka za 200 godina, za 2000 godina?
Umesto teških reči i malih ljudi, neka se u vašem umu nađu kosmološka pitanja, bavite se dalekom budućnošću, velikim ljudima. Nije science fiction samo za klince i nerdove. Posebno Simons. Razmišljaćete. Neće vam biti jasno koliko smo to daleko zaglibili u neka pitanja, a koliko smo se malo bavili suštinom svog postojanja. Sudbina čovečanstva nije nimalo nebitno bitanje; imate li vi ideju šta nas čeka za 200 godina, za 2000 godina?
Wednesday, March 07, 2007
Subscribe to:
Posts (Atom)